|
 Valentinovo je dan koji slave svi zaljubljeni i tada odlaze na romantične večere, poklanjaju cvijeće, bombonijere i ostale male slatke sitnice u obliku srca kako bi svojem partneru izrazili ljubav. No, malo tko zna odakle taj blagdan zaljubljenih dolazi,
a većina ljudi možda i ne naslućuje da ima tisućljetnu povijest.
Lupercalije su majka Valentinova
Valentinovo svoje korijene ima u jednom blagdanu staroga Rima, zvanog Lupercalije, koji se slavio 14. veljače i on sam je vjerojatno mnogo stariji nego Rimsko carstvo. Pretpostavlja se kako su taj blagdan Rimljani preuzeli od starih italskih plemena koji su ga obilježavali još iz neolitika.
Sam blagdan Lupercalija slavio je boga Lupercusa kojeg se često poistovjećivalo s rimskim bogom Faunom, ekvivalentom grčkom bogu Panu, a sama etimologija imena dolazi, prema istraživanjima, od latinske riječi Lupus što znači vuk.
Mladići goli trčali ulicama Rima
Lupercalije su služile kako bi se grad očistio od zlih duhova i tada su svećenici prizivali milost boga Lupercusa dok su Vestalke kao žrtvu palile kolačiće od soli. U pećini gdje je vučica prema vjerovanju othranila Romula i Rema žrtvovala bi se koza i pas te bi se njihovom krvlju blagoslivljala rimska mladež.
Tada bi uslijedila velika gozba, a mladići bi odjenuli kože žrtvenih životinja i trčali ulicama Rima. Naravno, ispod tih koža bili su goli i koga bi god sreli na ulici, udarali su ga tim kožama. Ovo se smatralo velikom srećom, pa su ljudi namjerno trčali do njih kako bi ih lupili i tako si osigurali plodnost, bogatstvo i dobro zdravlje.
Francuski dvor je 1400. godine na sam dan Valentinova donio zakon koji regulira brakove, rastave i ostala pitanja ljubavi. Izgleda kako je upravo iz te činjenice poteklo Valentinovo kao dan zaljubljenih.
- Lupercalija je blagdan za koju mnogi pišu kako potječe od starog pastirskog blagdana i kako je povezana s grčom svetkovinom Arcadian Lycaea. Toga dana rimska mladež i visoko plemstvo trči gola ulicama Rima i u zabavi udaraju prolaznike kožama žrtvenih životinja. Čak i mnoge žene namjerno im staju na put kako bi ih ovi udarili i tako im osigurali plodnost i sretan porod – pisao je Plutarh još u prvom stoljeću nove ere.
Tek u 19. stoljeću Valentinovo poprimilo današnji oblik
Ova tradicija održala se sve do petog stoljeća kada su već svi paganski obredi bili zabranjeni i narod je tražio od crkve da ga se javno počne slaviti, no ona je to branila i službeno je u drugoj polovici petog stoljeća osudila praksu Lupercalija.
Naravno, građani Rima nisu se pokorili crkvenoj tiraniji pa su i dalje slavili taj blagdan. Već tada Papa Gelasius uspostavio je svetkovanje na spomen Sv. Valentina, rimskog mučenika iz trećeg stoljeća, no njegov blagdan se s ljubavlju tek počeo poistovjećivati u kasnom srednjem vijeku, negdje oko 14. stoljeća.
Donesen zakon koji regulira pitanja ljubavi
Jedna od zanimljivosti je da je francuski dvor 1400. godine na sam dan Valentinova donio zakon koji regulira brakove, rastave i ostala pitanja ljubavi. Izgleda kako je upravo iz te činjenice poteklo Valentinovo kao dan zaljubljenih.
Blagdan je tek u 18. stoljeću počeo nalikovati današnjem da bi u 19. stoljeću postao opće poznat kao dan zaljubljenih sa svim običajima koji su uobičajeni za taj dan.
Svoju potpunu komercijalizaciju Valentinovo doživljava poslije 1840. godine u Velikoj Britaniji i SAD-u kada je zabilježen velik porast slanja valentinovskih čestitki. Naravno, ubrzo su se u taj veliki posao uključili i cvjećari i slastičari, pa je tako svojevrsna etiketa zaljubljenima nalagala da uz čestitke, poklanjaju srca, ruže i bombonijere.
Danas taj blagdan ima malo veze s Lupercalijama ili Sv. Valentinom i više je postao sekularni praznik koji obilježava suvremeno viđenje ljubavi i romantike.
 |
